0
proizvoda u Vašoj korpi

Zerina Kulović o romanu "Impuls" Ashley Audrain

 

Prije nego smo začeti, dijelom smo postojali kao jaje u majčinoj plodnici. Sva jajašca koja će žena ikada nositi u jajnicima formiraju se dok je ona četveromjesečni fetus u maternici svoje majke. To znači da naš ćelijski život započinje u maternici naše bake. Svako od nas proveo je pet mjeseci u utrobi svoje bake, a ona se, zauzvrat, formirala u maternici svoje. Vibriramo u ritmovima krvi naše majke prije nego se i ona sama rodi…


Debitantski roman kanadske spisateljice Ashley Audrain pod nazivom Impuls: Majka. Kći. Anđeo.Čudovište? (The Push), objavljen početkom ove godine, proizveo je veliku pometnju među čitateljima triler žanra, čime je izdvojen iz mase romana koji se pišu skoro pa shematski. Iako postoji niz romana koji govore o problemima majčinstva, dilemama sa kojima se žene susreću, o majkama koje žele nauditi svojoj djeci, itd., Impuls je roman čija junakinja nudi vjerodostojno svjedočanstvo, ona je istovremeno i bliska i daleka, i nježna i surova, puna ljubavi i paralizirajućeg straha. Blythe je žena koja se suočava sa svojim najvećim strahom, sa prošlosti, djetinjstvom bez lijepih uspomena, sa sjećanjem na majku koja nikada nije pokazivala ljubav.

Početak romana nam omogućava da se odmah povežemo sa njenom situacijom – poput špijuna promatra idiličnu porodičnu scenu proslave Božića, tu je njen bivši muž kojem se obraća sa »ti«, njihova kćerka Violet, njegova nova žena,novorođeni sin, gramofonske ploče, kolačići i smijeh. Jasno nam je da je njen život sve suprotno od toga, ona doslovno promatra situaciju u kojoj se mogla nalaziti, ali ju je zamijenila druga žena, dok je njenog sina Sama zamijenilo drugo dijete. Na taj način autorica tematizira problem naslijeđa koje ne možemo birati, u fokus stavlja svojevrsni tragični usud majki i kćeri iz Blythine prorodice;

Ošamarila me, ali joj je ruka skliznula preko mog znojnog obraza, pa je opet zamahnula rukom i ponovo me udarala. Ovaj put me zatvorenom šakom udarila u usta. Direktno i čvrsto. Zub mi je udario u ždrijelo i na majicu sam iskašljala kapkjice krvi.


»To je mliječni zub«, rekla je dok sam zurila u dlan na koji sam ga ispljunula. »Ionako svi ispadnu na kraju.« Uglasila je cigaretu na prlju prljavštine u krtoj travi. Izvijene usne boje mandarine su odavale da se gnuša nad samom sobom.


Etta je izgubila zaručnika sa kojim je začela Blythinu majku Ceciliu, pokušala je živjeti sa neizdrživom tugom, patila je od nedostatka razumijevanja, zanemarivala je svoju kćerku, objesila se i tako nestala iz njenog života. Cecilia bježi u veliki grad, sa željom da pobjegne od majčine smrti, od prošlosti i uspomena, ali njena sreća prestaje kada ostane u drugom stanju, svjesna je da neće biti dobra majka, gadi se sama sebi, rađa kćerku, a zna da će je napustiti. Blythe je, na prvi pogled, sve suprotno od Ette i Cecilije, ona se plaši majčinstva, ali ga želi, želi svom djetetu pružiti ljubav koja je bila uskraćena i njoj i Ceciliji.


Ono što Implus čini originalnim i toliko hvaljenim blokbaster romanom jeste pripovijedanje lišeno tabua, potpuno razumijevanje strepnji, nerazumijevanja, anksionznosti, straha i bola sa kojim se suočavaju žene koje nisu sigurne u svoje majčinstvo, a koje društvo osuđuje. Iako je Blythe ta koja sumnja, propituje i ponekad zanemaruje svoju kćerku zbog slutnje i straha, Cecilijinih riječi da su žene iz njihove porodice loše majke, Ashley Audrain pokazuje kako je naslijeđe i porodična historija zapisana u našim genima poput ruskog ruleta, tu niko nije siguran.


Violet je opisana je kao izrazito inteligentno i pronicljivo biće koje, čak i u ranim godinama života otvoreno pokazuje svoju mržnju prema majci, bez imalo razumijevanja za njene pokušaje da bude dobra majka. Blyth ne pronalazi utočište ni u suprugu Foxu čiji život je ostao netaknut nakon Violetinog rođenja, njegova svakodnevnica, san i rutina ostaju isti, dok je Blythe ta koja trpi sav teret odgajanja i brige za jednim ljudskim bićem. Fox je namjerno stereotipna slika poželjnog muškarca kojeg je očinstvo učinilo još privlačnijim, koji je slijep za probleme unutar doma i koji za sve okrivljuje svoju suprugu, sve do trenutka kada postane kasno i kada nagoviještena tragedija postane stvarnost.


Da bi dokazala svoju sposobnost da bude bolja majka Blythe očajnički želi roditi još jedno dijete, međutim, njen sin sa kojim je doživjela sve čari majčinstva koje je propustila sa Violet, nestaje uz Violetine riječi: Ne želim ga višeImpuls ima cikličnu strukturu, autorica nagovještava da krug patnje, naslijeđeni impuls, nedostatak empatije i ljudskosti koji obilježava, barem u jednom trenutku, živote žena Blythine porodice, nikada neće biti zatvoren. Zbog tog poigravanja sa tabuima, sa temama koje su »zabranjene« i društveno neprihvatljive, zbog, kako navodi Paula L. Woods, razumijevanja ženskih glasova i toga kako se zaista osjećaju majke koje su se trudila najbolje što su mogle iako u tome nisu uspjele, Impuls djeluje poput šoka, šamara koji nas udaljava od udobnosti svakodnevnice što obiluje idealiziranim slikama i stavovima, a koji nas približava nemiru i zoni lišenoj komfora.

 

"Njen ja" Reze Amirkhanija uskoro u prodaji

"Slatka tuga" Davida Nichollsa uskoro u prodaji

"San zvani Jugoslavija: razgovori o Ivi Andriću" Michaela Martensa uskoro u prodaji

Zerina Kulović o romanu "Pokopani div" Kazua Ishigura

Zerina Kulović o romanu "Prosvjetljenje stabla zerdelije" Shokoofeh Azar

Arhiva novosti