Svjetlarnik
Saramago José
U "Svjetlarniku" pratimo živote stanovnika
jedne stambene zgrade u Lisabonu krajem 1940-ih koju nastanjuju uglavnom
siromašni parovi, radnici i obrtnici, ali i negdašnji pripadnici srednje klase.
Tu žive postolar Silvestre i njegova supruga, udovica Cândida sa svoje dvije
kćeri i sestrom, „tetom“ Amélijom; Španjolka Carmen sa suprugom Emilijom
Fonsecom; dona Lídia, koju triput tjedno posjećuje njezin ljubavnik Paulino;
supružnici Anselmo i Rosália i njihova vrckasta kći Maria Cláudia; Justina i
njezin nasilni muž Caetano koji su doživjeli veliku životnu tragediju… Dodatnu
živost u radnju unijet će dolazak mladog podstanara Abela Nogueire.
Saramago vrlo vješto portretira njihove živote, baveći
se za ono vrijeme iznimno kontroverznim temama, poput silovanja, promiskuiteta,
nasilja u obitelji i lezbijske ljubavi...
| Proizvod je dostupan: | DA |
| Izdavač: | VBZ |
| Biblioteka: | Europom u 30 knjiga |
| Prevod sa: | portugalskog Petra Petrač |
| ISBN: | 9789533047416 |
| Godina izdanja: | 2015 |
| Broj stranica: | 278 |
| Težina: | 330 |
| Tip uveza: | meki |
O autoru
José Saramago, bez veće školske naobrazbe, prije nego je
postao novinar, prevoditelj i pisac, radio je više različitih manualnih
poslova. Trag tih zanimanja vidljiv je u njegovom djelu, čiji je najveći dio
objavljen u njegovim zrelim godinama kada je postao jedan od najčitanijih i
najprevođenijih luzitanskih pisaca. Surađivao je kao književni kritičar
časopisa "Seara Nova", bio član uredništva "Diario de Lisboa"
kao i jedan od prvih članova Udruge portugalskih književnika. Od 1976. godine
živi isključivo od literarnoga rada, isprva kao prevoditelj, a potom i kao
autor.
Pisao je drame, kratke priče, romane, pjesme, libreta,
dnevnike i putopise. Prvi roman "Udžbenik slikarstva i krasopisa" objavio
je 1977. Godine 1991. godine izdaje svoj najkontroverzniji roman
"Evanđelje po Isusu Kristu", djelo na koje je žestoko reagirala
Katolička crkva i njezini redovi u potugalskoj vladi zbog čega je Saramago,
koji je dvadeset godina prije riskirao vlastiti život u portugalskoj
revoluciji, zajedno sa svojojm ženom napustio Portugal.
Godine 1991. godine dobio je Grande prémio APE za
roman "Evanđelje po Isusu Kristu" i Premio Camões za cjelokupni
književni rad. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1998. godine.
Umro je 2010. godine.