
Strašna djeca Averroesova
Smailbegović Emina
„Strašna djeca Averroesova je roman filozofski,
roman ideja. Takvih u našim književnostima nema mnogo, jer romani ideja su, je li,
rezervisani za velike književnosti i velike intelektualne tradicije, ne za
književnost malog jezika sa evropske periferije: na um pada Pekićevo
remek-djelo Kako upokojiti vampira.
No Strašna djeca Averroesova je i roman
upečatljivog zapleta i nezaboravnih likova: Celia Emine Smailbegović, žena kroz
čiju se sudbinu prelama čitava drama evropskoga racionalizma, ujedno je
metafora drame identiteta, koja je temeljno etičko i političko pitanje
današnjeg Zapada.
Stil Emine Smailbegović je raskošan, majstorski; no ono
što iznad svega fascinira je oikonomia
tog stila – način na koji stil pomaže prezentaciji duha ideje, funkcionišući
kao neotuđivi dio filozofskih koncepata kojima se autorica bavi.
Autorica se suvereno kreće kroz povijest i povijest
ideja, osjećajući se kući jednako u antici, kao i u savremenosti. Kompleksni
tretman mita i mimesisa, kao mitske istine; raskošna referencijalnost;
retorička izvrsnost, vjerovatno najupečatljivije prezentovana u nezaboravnim
poglavljima-predavanjima: Strašna djeca Averroesova je sve to – i još
mnogo više od toga.
Posve je moguće – izgledno, čak – da ovdašnji književni
patrijarsi neće znati što bi sa ovim romanom, baš kao što današnja Evropa ne
zna što bi s činjenicom da je otac njenoga ljubljenog racionalizma Averroes,
musliman. Ništa nije manje bitno od toga.
Strašna djeca Averroesova stiže bez fanfara, konfeta i pleh-muzike. Ova knjiga
stiže onako kako to već biva sa važnim tekstovima, onima koji nisu pisani za
aplauze savremenika nego za studiozno proučavanje potomaka: tiho, smjerno i
odlučno. Pa ipak, dužnost nakon čitanja ovako briljantnog teksta, čin
intelektualnog poštenja na koje sam obavezan je sljedeća objava: dame i
gospodo, imamo veliki roman.“
Andrej Nikolaidis
„Strašna djeca Averroesova donose radnju minimalističku,
dok su značenja, pitanja i teme koje otvaraju prema svijetu i vijeku
maksimalistička, baš kako se to u današnje doba ne čini.
Bivši partneri, danas prijatelji, sveučilišni profesori
različitog obiteljskog podrijetla, ona frankističkog, on republikansko-katalonskog,
arheologinja Celia i filozof Jordi, srest će se nakon dugo vremena jednog
aprila u Celijinoj kući djetinjstva, u Granadi. Jordi je stigao kao gostujući
profesor, njegova predavanja dio su ovog neortodoksnog romana, dok je Celia stigla,
barem tako tvrdi, s idejom prodaje kuće i konačne emancipacije od svake
prošlosti. Njihovi dijalozi moćno će skicirati simptome vremena nesklonog
filozofiji, mišljenju i njegovim oslobodilačkim potencijalima, a posebno se
referirati na Averroesov racionalizam.
Istodobno pratimo priču o djevojčici Aksi, bogomdanoj
retoričarki, koju je usvojila Averroesova obitelj, i njegovo postepeno
obolijevanje od Parkinsonove bolesti, koja je i svojevrsna metonimija sudbine
njegova, najvećim dijelom izgubljena i zaboravljena, opusa.
Emina Smailbegović je u našem književnom svijetu
pankerica koja piše o visokim i elitnim temama, ne bez ironije spram njih,
stilom i erudicijom kakva se sreće, samo ako imate sreće.“
Kruno Lokotar
Proizvod je dostupan: | DA |
Izdavač: | Buybook |
ISBN: | 9789958306327 |
Godina izdanja: | 2022 |
Broj stranica: | 133 |
Težina: | 100 |
Tip uveza: | meki |

O autoru
Emina Smailbegović je rođena 1996. godine u Sarajevu.
Diplomirala je klavir na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu, a magistrirala
muzikologiju na Univerzitetu La Sapienza Roma. Trenutno je doktorandica
muzičkih nauka na istom univerzitetu i ujedno PhD visiting studentica na
Muzičkom institutu pri Univerzitetu u Beču. Njen prvi roman Via Appia
objavljen je u izdavačkoj kući Buybook 2019. godine.