0
proizvoda u Vašoj korpi

Život kroz kapije

 

Kapija je oduvijek bila jak simbol. To je prolaz na granici između poznatog i nepoznatog, sigurnog i nesigurnog, ustaljenog i novog. Rado ga otvaramo ili ga rado zatvaramo, s nestrpljenjem iščekujemo da se ukaže ispred nas, ili ga anksiozno želimo ostaviti iza leđa. Mogućnosti interpretacije su brojne. Mediha Šehidić, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi proze Kapija, piše o nekoliko kapija kroz koje njena glavna junakinja mora da prođe, htjela to ona ili ne.

 

Kapija Izbjeglištva

Prvu kapiju je moguće (pro)čitati kao prijelaz između prošlosti i sadašnjosti. Tu nije riječ samo o pukom vremenskom periodu. Za pripovjedačicu, prošlost je podrazumijevala djetinjstvo, staranje o bratu, život u Zenici. Sadašnjost je zrela dob, život u Beču, staranje o vlastitoj kćerki, unuci, sebi samoj. Pripovjedno i pripovijedano vrijeme se isprepliću, baš kao što se isprepliću i retrospektivni momenti – u jednom trenutku nas pripovjedačica vraća u sopstveno djetinjstvo sedamdesetih, a u narednom nas vraća u devedesete, period rata i bijeg sa kćerkom preko granice. Izbjeglištvo je jedna od bitnijih tema romana, a Šehidić je o tome uspjela pisati bez ikakve patetike ili klišeiziranosti. Jednostavno je ogolila svoja iskustva i iznijela ih na svjetlo dana, a upravo su ispovijedanje i takva vrsta pisanja karakteristični za ovu autoricu. Dakle, prva kapija je ona između bosanskog i austrijskog života, sa svim pozitivnim i negativnim elementima izbjeglištva.

 

Kapija Ženskog Tijela

Pripovjedačica je odrasla u okovima stroge tradicije u kojoj je žensko tijelo samom svojom egzistencijom sramotno, ne pokazuje se, o njemu se ne govori ni u kojem kontekstu. Pripovjedačica mrzi svoje žensko tijelo opravdavajući tu mržnju izjavom da grudi služe samo sramu, bolu i rakovima. Okovi takvog odgoja i razmišljanja su čelični, ne može im se lako otrgnuti. Čak i u odrasloj dobi, pripovjedačici kroz svakodnevni život naviru majčina upozorenja uz mantru „sramota je“. Međutim, pripovjedačica prolazi kroz još jednu kapiju; ovaj put je riječ o ženskom tijelu, o njenom tijelu. Mržnju tijela ostavlja iza sebe, u dalekom djetinjstvu sputanom balkanskom tradicijom i balkanskim mentalitetom, a ljubav prema vlastitom tijelu i ožiljcima zaživi u istom trenutku kad shvati da je ona cjelovito biće. Pa ipak, paklen je bio put do prihvatanja svog tijela takvog kakvo jeste. To je put pregrađen najvećom i najvažnijom kapijom, onom kroz koju prolaz nije uvijek zagarantovan.

 

Kapija Račijeg Kašlja

Borba žene protiv raka dojke je glavna tema Kapije. Sve ostale teme, uključujući izbjeglištvo i sputanost tradicijom, su u njenoj službi. Glavni ženski lik/pripovjedačica sazna da boluje od raka dojke sasvim slučajno – rutinsku mamografiju je greškom zakazala nekoliko mjeseci prije uobičajenog termina. Ta greška joj potresa život iz temelja, ali je ujedno i spasonosna slamčica jer je rak otkriven prije pojave ikakvih simptoma, u ranoj fazi. Prolazi hemoterapiju, hemijom istovremeno trujući i spašavajući svoje tijelo. Ne prepoznaje ženu u ogledalu, tijelo vidi kao paramparčad. Najveća podrška, hrabrost i radost su joj kćerka i unuka. Čitatelji/ce tu i tamo dobiju ogoljeni, naturalistički prikaz bolesnog tijela, napaćenog terapijama, ali ipak imaju veći uvid u psihičko stanje pripovjedačice. Njena psiha je mozaik sjećanja, vizija, priviđenja. Razgovori sa Gospođom Smrt i ostalim utvarama/priviđenjima su često konfuzni, djeluju isuviše intimno da bi ih razumio bilo ko osim pripovjedačice. Razmišljanja su uvijek najjasnija osobi kojoj pripadaju. Pa ipak, to nema negativan učinak na tok čitanja. Naprotiv, ide u prilog cjelokupnoj situaciji i stanju u kom se pripovjedačica nalazi. Prirodno je da su misli raštrkane. Nakon proživljavanja ličnog pakla, pripovjedačica saznaje da je karcinom uspješno prognan iz njenog tijela, te da nema nikakvih zaostalih malignih stanica. Za sebe može reći da je zdrava žena. Sve navedeno podsjeća na Kintsugi tijela, roman Senke Marić. Oba romana u fokus stavljaju tabu temu karcinoma (i to dojke!) i ženskog tijela koje proživljava i preživljava paklene borbe, zajedno sa psihom. Međutim, Marić piše poetičnije, njena priviđenja su Medeja, Meduza, Amazonke. Detaljnije je prikazala tjelesnu tranziciju i faze kroz koje je tijelo prolazilo. Šehidić ne poetizira, ona se ispovijeda. Priviđenja dolaze u obliku osoba iz prošlosti, ili materijaliziranih emocija i doživljaja, a naglasak je stavljen na način na koji se junakinjina psiha nosi sa svime. Uprkos svemu, Kapija i Kintsugi tijela se nipošto ne smiju gledati kao rivali. Obje autorice imaju svoje vlastite stilove, vlastite istine, vlastita iskustva na osnovu kojih stvaraju, a njihove proze vode zasebne živote. Čitateljska publika treba biti zahvalna jer je književnost sve bogatija temama koje su u društvu, nažalost, i dalje tabuizirane. Dakle, junakinja Kapije prolazi kroz najvažniju kapiju u onom trenutku kada bolest prestaje, a zdravlje se nastavlja. Ona i doslovno prolazi kroz bolničku kapiju, ostavljajući bolnicu i rak iza sebe. U tom trenutku ništa što se nalazi iza nje nije važno; važno je da je zdrava, zajedno sa svojom kćerkom i unukom, te da zajedno mogu kročiti u budućnost.

Važno je napomenuti da se između autorice, pripovjedačice i glavnog ženskog lika stavlja znak jednakosti jer je riječ o stvarnosnoj prozi i autoričinom ličnom ispovijedanju. Ukoliko čitatelji/ce u to izjednačavanje nisu potpuno uvjereni, potvrdu dobijaju u posljednjem poglavlju u kojem autorica ruši sve barikade, otvara kapiju između sebe i onih koji čitaju, te im se obraća direktno. Kao što i ona sama kaže, pisanje o onome što nas muči je ujedno i darivanje. Govoreći o svojim mukama, rasterećujemo svoju psihu, teret na plećima postaje lakši, a naše iskustvo može pomoći i nekom drugom. Sve dok se govori i piše o određenim problemima, diže se svijest o postojanju i ozbiljnosti istih. Mediha Šehidić i autorice poput nje otvaraju kapije. Na nama je da kroz njih prođemo.

 
Larisa Mahmić

Knjigu možete kupiti na linku

 


Promocija zbirke "Vox Balcanica" Tijane Vignjević

"Greta" Faruka Šehića uskoro u prodaji

"Iza šutnje su planine" Adnana Repeše uskoro u prodaji

"Me'med, crvena bandana i pahuljica" Semezdina Mehmedinovića uskoro u prodaji

"Neko drugi" Envera Kazaza uskoro u prodaji

Arhiva novosti