0
proizvoda u Vašoj korpi

"Greta" Faruka Šehića uskoro u prodaji


Rođen 1970. u Bihaću, u SFRJ. Do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini studirao je Veterinarski fakultet u Zagrebu. Bio je pripadnik Armije BiH, jedanput teško ranjen.

Objavio je sljedeće knjige: Pjesme u nastajanju (2000), Hit depo (2003), Pod pritiskom (2004), Transsarajevo (2006), Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina/Dodatne scene (2007, 2018), Knjiga o Uni (2011), Moje rijeke (2014) i Priče sa satnim mehanizmom (2018). Književni kritičari ga često nazivaju glasom pregažene generacije pisaca rođenih sedamdesetih u Jugoslaviji, koje su ratovi i raspad zajedničke države biografski i tematski obilježili.

Za roman Knjiga o Uni je dobio nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, i nagradu Evropske unije za književnost – EUPL 2013. Za knjigu pjesama Moje rijeke je dobio nagradu Risto Ratković za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013./2014. i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za 2014. Dobitnik je i nagrade Premio Internazionale Camaiore 2019. za knjigu izabranih pjesama Ritorno alla natura/Povratak prirodi.

Knjige su mu prevođene na turski, slovenski, mađarski, makedonski, poljski, bugarski, njemački, engleski, italijanski, španski, holandski, arapski, rumunski i francuski jezik. Radi kao novinar i kolumnista u uglednom sarajevskom magazinu BH Dani. Živi u Sarajevu.

 

„U savremenom svijetu posthumanističke realnosti, antropocentrizma, tehnokracije i raznih drugih vidova normalnosti masovne kulture puste zemlje čovjeka, Faruk Šehić nije „normalan“ čovjekopisac. Revolucionarni je umjetnik riječi o ratu i njegovim posljedicama. Radikalni perspektivista empatične imaginacije beznađa i nade. Ruinoznanac. Svojim književnim izumima vizionarno stvara protezu ili nadomjestak, zamjenu, surogat osakaćenog svijeta stvarnosti. Takva je i njegova transnovela Greta podnaslovnog određenja „balade o Migfoldu/tamnog emocionalnog transrealizma“, skrajnute lijepe književnosti u melanžu različitih književno-umjetničkih žanrova. Ta i takva Greta je novi uspjeli pokušaj njegovog starijeg, također uspješnog, pjevanja osakaćenog svijeta iz istoimene kratke priče iz Priča sa satnim mehanizmom, a sadrži i čestice Knjige o Uni. Novo pjevanje Grete je organski produžetak njene stare kože, koja je svakako bez kraja i konca. U novoj Greti novi je i Migfold, transrealni everyman. Migfold je mjenjolik svjetlosti i tame, novofotonske garganovske tame iz Knjige o Uni, svelik dobra i zla i svega između, vanzemaljski iskupitelj svojih (everymanovskih) grijeha na kažnjeničkoj planeti Zemlji, fotonski svemirolik isto tako fotonske bajke za odrasle. Grete. Ona je i literarno-naučno-fantastična rapsodija i spekulativna fikcija o raspadu Jugoslavije iz (mikro)kosmičke vizure jednog malog, a i odraslog dječaka, autofikcijskog naratora u mjenjoliku književnika, koji ozbiljno shvata čitanje knjiga, pa može i najozbiljnije razumjeti smisao svega što postoji. Greta, njegova lična Gospa od Svjetlosti, imala je, kao i on, sposobnost vidjeti čudesa jer nije izgubila djetinju iskrenost. Greta je eklektični labirint svjetla i mraka, umjetnički vremenskoprostorni produžetak osakaćene stvarnosti i njene memorije i organske postapokaliptične rekonstrukcije predapokaliptičnog svijeta u nežanrovskoj svemirskosti jedinstva svega živog i neživog, i svih živih i neživih. Kao takva, ona je najstvarniji izraz stvarnosti, mada je to svijet u kojem mašta diktira zbilju. A sve što se može zamisliti može se i ostvariti.“

Selma Raljević

 

„U rukama držite rijetku knjigu: i po dubini, i po stilu (koji ostavlja podbuhlo priče-pričanje inih daleko iza svojih leđa) a, bogami, i po odvažnosti. Knjigu o svjetlosti. U njoj ni nauka ni religija ne uspijevaju da objasne ono sto Šehić mistično “hvata” Gretom, i to najviše “glasom” svijesti koja nam cijelu tu priču pripovijeda. S početka, Šehić upozorava da ne može sve stati u jednu knjigu, al’ mu onda to nekako magično-fakirski i uspije! Ako se pitate kako, odgovor je zbog ovog “glasa” svijesti koji kao da ima moć da prati svjetlost (iliti sebe) u svemu i može da poveze organsko i neorgansko, materijalnost i valovitost stvarnosti, mikro i makro, prošlost i budućnost, san i javu, te pokaze da je sve na svijetu ista svjetlost koja titra raznoraznim frekvencijama, ukazujući da baš zbog toga, u ovoj našoj blago distorziranoj i dobrano precijenjenoj stvarnosti bi trebalo da mene boli kad ti povrijediš mene, tebe boli kad ja povrijedim tebe, mene boli kad ja povrijedim tebe, tebe boli kad ti povrijediš mene, mene boli kad ti povrijediš sebe, tebe boli kad ja povrijedim sebe, da, baš zbog toga, kad nekom koljenom klečiš na vratu, sebi klečiš. Koljenom na vratu.

 

Da je knjiga riba, morali bi je ufatit’ negdje, gledat’ i pustit’, il’ zarobit' i izučavat', il’ skuhat’ i svarit’. Al’ Greta je iskonska, mitska riba (i po!); nije ni za razonodu, ni za ljubimca, ni za hranu stomaku. I sam njen prevrtaj u hladovini dubljaka, bljesak njenog stomaka u muljevitoj vodi, dovoljan je da nam povrati nadu u život bez da od toga stvori nešto kabasto, nego pruža nagovještaj dubljeg, duljeg, daljeg i dragocjenijeg shvaćanja sveg ovog našeg bivstvovanja. A kamoli da te kap te muljevite vode frcne, vrelo i nejasno, ko iskipjeli majčin sataraš, da te povrati u budućnost svačijeg izbjeglištva.“

Ismet Prcić

 

Kratki roman „Greta“ Faruka Šehića je književna rekonstrukcija sveta nestalog u vremenu, spaljenog i uništenog u ratnom pustošenju, uz pomoć imaginacije koja postaje sredstvo za prizivanje i oživljavanje prošlosti. Prožimajući pripovedanje elementima naučne i nenaučne fantastike, Šehić stvara svet koji je ispunjen čudima do vrha: u njemu grozdovi zvezda ispadaju iz svežnja ključeva, lokomotivu čarobnog voza zavejava kosmički sneg, jelke su okićene dobrim rečima, a zgrušanu tamu zahuktale istorije razgoni čudesni svitac, vanzemaljski izvor svetlosti.

 

Junaci Šehićevog romana plove kroz vreme i prostor brodom „Dolores Ibaruri” uz pomoć magičnog uređaja Babylon Ciklotron, otiskuju se na let balonom u kosmičke visine i bezvazdušni prostor gde vlada nulta gravitacija, ali se posle svih pustolovina uvek vraćaju u stvarnost rata i izbeglištva, gonjeni voljom da ispune svoju sudbinu. Nad junacima neprestano bdi Migfold, tajanstveni anđeo čuvar, biće iz nepoznate dimenzije koje boravi na našoj planeti i pomaže Zemljanima kako bi zaradilo iskupljenje u svetu iz kog dolazi.

 

Možda povratak kroz vreme nije moguć u euklidovskom svetu,  ali u rukama velikih pisaca književnost ponekad ume da se preobrazi u vremensku mašinu. U naratoru je još živ dečak koji se oduševljavao pustolovnim i SF romanima, njegovo čitalačko iskustvo prepliće se sa realijama države koja se raspada i tvori novi amalgam od mašte i stvarnosti. Razobručena spisateljska fantazija postaje most između dva sveta: onog predratnog koji je bio sačinjen „od sreće i od sna“ i ovog unesrećenog koji je izrastao na njegovim ruševinama.

 

Šehićevo pripovedanje premreženo je poetskim doživljajem sveta, njegove rečenice često zvuče kao stihovi, svaka je pažljivo cizelirana i minuciozno oblikovana, uglačana do perfekcije. Pesnički duh gradi prozu nesvakidašnje gustine koja nas ne uljuljkuje u čitalačkom dremežu, već od nas traži napregnutu pažnju i saučesništvo čitalačke mašte.

 

„Greta“ je roman prefinjene poetske lepote koja nastaje na mestu zločina, još jedno književno ostrvo u Arhipelagu Šehić, tom čudesnom predelu namenjenom osetljivim čitaocima koji su sačuvali sposobnost da se dive lepoti „osakaćenog sveta“.“

Tomislav Maković

Rođen 1970. u Bihaću, u SFRJ. Do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini studirao je Veterinarski fakultet u Zagrebu. Bio je pripadnik Armije BiH, jedanput teško ranjen.

Objavio je sljedeće knjige: Pjesme u nastajanju (2000), Hit depo (2003), Pod pritiskom (2004), Transsarajevo (2006), Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina/Dodatne scene (2007, 2018), Knjiga o Uni (2011), Moje rijeke (2014) i Priče sa satnim mehanizmom (2018). Književni kritičari ga često nazivaju glasom pregažene generacije pisaca rođenih sedamdesetih u Jugoslaviji, koje su ratovi i raspad zajedničke države biografski i tematski obilježili.

Za roman Knjiga o Uni je dobio nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, i nagradu Evropske unije za književnost – EUPL 2013. Za knjigu pjesama Moje rijeke je dobio nagradu Risto Ratković za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013./2014. i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za 2014. Dobitnik je i nagrade Premio Internazionale Camaiore 2019. za knjigu izabranih pjesama Ritorno alla natura/Povratak prirodi.

Knjige su mu prevođene na turski, slovenski, mađarski, makedonski, poljski, bugarski, njemački, engleski, italijanski, španski, holandski, arapski, rumunski i francuski jezik. Radi kao novinar i kolumnista u uglednom sarajevskom magazinu BH Dani. Živi u Sarajevu.

 

„U savremenom svijetu posthumanističke realnosti, antropocentrizma, tehnokracije i raznih drugih vidova normalnosti masovne kulture puste zemlje čovjeka, Faruk Šehić nije „normalan“ čovjekopisac. Revolucionarni je umjetnik riječi o ratu i njegovim posljedicama. Radikalni perspektivista empatične imaginacije beznađa i nade. Ruinoznanac. Svojim književnim izumima vizionarno stvara protezu ili nadomjestak, zamjenu, surogat osakaćenog svijeta stvarnosti. Takva je i njegova transnovela Greta podnaslovnog određenja „balade o Migfoldu/tamnog emocionalnog transrealizma“, skrajnute lijepe književnosti u melanžu različitih književno-umjetničkih žanrova. Ta i takva Greta je novi uspjeli pokušaj njegovog starijeg, također uspješnog, pjevanja osakaćenog svijeta iz istoimene kratke priče iz Priča sa satnim mehanizmom, a sadrži i čestice Knjige o Uni. Novo pjevanje Grete je organski produžetak njene stare kože, koja je svakako bez kraja i konca. U novoj Greti novi je i Migfold, transrealni everyman. Migfold je mjenjolik svjetlosti i tame, novofotonske garganovske tame iz Knjige o Uni, svelik dobra i zla i svega između, vanzemaljski iskupitelj svojih (everymanovskih) grijeha na kažnjeničkoj planeti Zemlji, fotonski svemirolik isto tako fotonske bajke za odrasle. Grete. Ona je i literarno-naučno-fantastična rapsodija i spekulativna fikcija o raspadu Jugoslavije iz (mikro)kosmičke vizure jednog malog, a i odraslog dječaka, autofikcijskog naratora u mjenjoliku književnika, koji ozbiljno shvata čitanje knjiga, pa može i najozbiljnije razumjeti smisao svega što postoji. Greta, njegova lična Gospa od Svjetlosti, imala je, kao i on, sposobnost vidjeti čudesa jer nije izgubila djetinju iskrenost. Greta je eklektični labirint svjetla i mraka, umjetnički vremenskoprostorni produžetak osakaćene stvarnosti i njene memorije i organske postapokaliptične rekonstrukcije predapokaliptičnog svijeta u nežanrovskoj svemirskosti jedinstva svega živog i neživog, i svih živih i neživih. Kao takva, ona je najstvarniji izraz stvarnosti, mada je to svijet u kojem mašta diktira zbilju. A sve što se može zamisliti može se i ostvariti.“

Selma Raljević

 

„U rukama držite rijetku knjigu: i po dubini, i po stilu (koji ostavlja podbuhlo priče-pričanje inih daleko iza svojih leđa) a, bogami, i po odvažnosti. Knjigu o svjetlosti. U njoj ni nauka ni religija ne uspijevaju da objasne ono sto Šehić mistično “hvata” Gretom, i to najviše “glasom” svijesti koja nam cijelu tu priču pripovijeda. S početka, Šehić upozorava da ne može sve stati u jednu knjigu, al’ mu onda to nekako magično-fakirski i uspije! Ako se pitate kako, odgovor je zbog ovog “glasa” svijesti koji kao da ima moć da prati svjetlost (iliti sebe) u svemu i može da poveze organsko i neorgansko, materijalnost i valovitost stvarnosti, mikro i makro, prošlost i budućnost, san i javu, te pokaze da je sve na svijetu ista svjetlost koja titra raznoraznim frekvencijama, ukazujući da baš zbog toga, u ovoj našoj blago distorziranoj i dobrano precijenjenoj stvarnosti bi trebalo da mene boli kad ti povrijediš mene, tebe boli kad ja povrijedim tebe, mene boli kad ja povrijedim tebe, tebe boli kad ti povrijediš mene, mene boli kad ti povrijediš sebe, tebe boli kad ja povrijedim sebe, da, baš zbog toga, kad nekom koljenom klečiš na vratu, sebi klečiš. Koljenom na vratu.

 

Da je knjiga riba, morali bi je ufatit’ negdje, gledat’ i pustit’, il’ zarobit' i izučavat', il’ skuhat’ i svarit’. Al’ Greta je iskonska, mitska riba (i po!); nije ni za razonodu, ni za ljubimca, ni za hranu stomaku. I sam njen prevrtaj u hladovini dubljaka, bljesak njenog stomaka u muljevitoj vodi, dovoljan je da nam povrati nadu u život bez da od toga stvori nešto kabasto, nego pruža nagovještaj dubljeg, duljeg, daljeg i dragocjenijeg shvaćanja sveg ovog našeg bivstvovanja. A kamoli da te kap te muljevite vode frcne, vrelo i nejasno, ko iskipjeli majčin sataraš, da te povrati u budućnost svačijeg izbjeglištva.“

Ismet Prcić

 

Kratki roman „Greta“ Faruka Šehića je književna rekonstrukcija sveta nestalog u vremenu, spaljenog i uništenog u ratnom pustošenju, uz pomoć imaginacije koja postaje sredstvo za prizivanje i oživljavanje prošlosti. Prožimajući pripovedanje elementima naučne i nenaučne fantastike, Šehić stvara svet koji je ispunjen čudima do vrha: u njemu grozdovi zvezda ispadaju iz svežnja ključeva, lokomotivu čarobnog voza zavejava kosmički sneg, jelke su okićene dobrim rečima, a zgrušanu tamu zahuktale istorije razgoni čudesni svitac, vanzemaljski izvor svetlosti.

 

Junaci Šehićevog romana plove kroz vreme i prostor brodom „Dolores Ibaruri” uz pomoć magičnog uređaja Babylon Ciklotron, otiskuju se na let balonom u kosmičke visine i bezvazdušni prostor gde vlada nulta gravitacija, ali se posle svih pustolovina uvek vraćaju u stvarnost rata i izbeglištva, gonjeni voljom da ispune svoju sudbinu. Nad junacima neprestano bdi Migfold, tajanstveni anđeo čuvar, biće iz nepoznate dimenzije koje boravi na našoj planeti i pomaže Zemljanima kako bi zaradilo iskupljenje u svetu iz kog dolazi.

 

Možda povratak kroz vreme nije moguć u euklidovskom svetu,  ali u rukama velikih pisaca književnost ponekad ume da se preobrazi u vremensku mašinu. U naratoru je još živ dečak koji se oduševljavao pustolovnim i SF romanima, njegovo čitalačko iskustvo prepliće se sa realijama države koja se raspada i tvori novi amalgam od mašte i stvarnosti. Razobručena spisateljska fantazija postaje most između dva sveta: onog predratnog koji je bio sačinjen „od sreće i od sna“ i ovog unesrećenog koji je izrastao na njegovim ruševinama.

 

Šehićevo pripovedanje premreženo je poetskim doživljajem sveta, njegove rečenice često zvuče kao stihovi, svaka je pažljivo cizelirana i minuciozno oblikovana, uglačana do perfekcije. Pesnički duh gradi prozu nesvakidašnje gustine koja nas ne uljuljkuje u čitalačkom dremežu, već od nas traži napregnutu pažnju i saučesništvo čitalačke mašte.

 

„Greta“ je roman prefinjene poetske lepote koja nastaje na mestu zločina, još jedno književno ostrvo u Arhipelagu Šehić, tom čudesnom predelu namenjenom osetljivim čitaocima koji su sačuvali sposobnost da se dive lepoti „osakaćenog sveta“.“

Tomislav Maković



U prodaji "Predodređenje" Edina Kukavice

Čitajte odlomak iz romana "Impuls" Ashley Audrain

U prodaji "Yesterday" Namika Kabila

U prodaji "Noćni čuvar pasa" Faiza Softića

U prodaji "Gravitacije" Senke Marić

Arhiva novosti