0
proizvoda u Vašoj korpi

Zerina Kulović o romanu "Pokopani div" Kazua Ishigura

 

“Jer, jednog nedavnog jutra, zora je sa sobom donijela prve znakove proljeća, i posmatrao sam svoju ženu kako još spava iako je sunce osvjetilo našu odaju. I znao sam da me je napustio posljednji ostatak tame. I tako smo krenuli na ovo putovanje, sir, i sada se moja žena sjeća da je naš sin već prešao na ovo ostrvo, tako da je njegov grob vjerovatno u šumi ili na njegovim blagim obalama. Lađaru, iskreno sam razgovarao s vama, i nadam se da ovo ne baca sumnju na vašu raniju procjenu. Jer pretpostavljam da bi neki koji čuju moje riječi pomislili da je naša ljubav puna mana i propala. Ali Bog će prepoznati spor korak ljubavi koju jedan stari par osjeća, i razumjeti kako crne sjene čine dio njene cjeline.”


Sedmi roman nobelovca Kazua Ishigura, pod nazivom Pokopani div prvi put je objavljen 2015 godine. Ovaj veliki roman bi se ponajbolje mogao opisati istim riječima kojima je na dodjeli Nobelove nagrade opisana autorova poetika: in novels of great emotional force, he uncovered the abyss beneath out illusory sense of connection with the world. Pokopani div je duboko uznemirujuća odiseja gdje svaki korak, svaka riječ, predstavlja putovanje za izgubljenim vremenom, sjećanjima, uspomenama i prošlosti koja nužno određuje sadašnjost, a koja je obavijena velom magle.

 

Postariji bračni par brita Axl i Beatrice žive u selu na rubu velike močvare među uništenim rimskim putevima, kraj šume u kojoj žive bauci, vile i vilenjaci, aždaje, zmajevi i vještice, a nakon smrti legendarnog kralja Arthura. Smještanjem radnje u ovaj kontekst, Ishiguro otvara mogućnost za poigravanje sa odnosom fantazije i stvarnosti, tu se prepliću čudovišno i čudesno, želje i mogućnosti, čežnja i žalost.


Axl i Beatrice kreću na putovanje u potrazi za svojim sinom, pri čemu se ne mogu sjetiti ni njegovog lika jer neobična magla, dah zmajice Quering, doslovno uništava sjećanja. Zbog toga roman, sve do posljednjeg poglavlja, počiva na nedorečenostima, obilježava ga poetika nagovještaja, prepun je nelogičnosti, kontradiktornosti i nagađanja zbog kojih čitatelj saosjeća sa likovima i njihovom željom da se sjete sebe samih. Upravo zbog stalnih nagovještaja jasno nam je da prošlost Axla i Beatrice možda nije toliko sretna: “Jeste li sigurni, dobra gospodarica, da se želite osloboditi ove magle? Zar nije bolje da neke stvari ostanu skrivene od naših umova?- Možda to važi za neke ljude, oče, ali ne i za nas. Axl ja želimo da ponovo imamo sretne trenutke koje smo proživjeli zajedno. To što su nam ukradeni je kao da je neki lopov došao usred noći i oteo nam ono najdragocjenije.


Pokopani div je, prije svega, roman o ljubavi koja podrazumijeva život, a samim tim i smrt. Axl i Beatrice su svjesni da su dragocjene sve uspomene, ne plaše se prošlosti i svega onoga što je magla sakrila, za njih nema opasnosti jer upravo je prošlost dokaz življenja. Nasuprot tome stoji sadašnjost u kojoj ih ljudi iz njihovog sela ismijavaju zbog starosti, djeca im se rugaju, ne dozvoljabaju im da u svojoj sobi koriste svijeću i tako ih tjeraju da kraj svog života čekaju u mraku. Zbog toga njihovo putovanje predstavlja pravo malo čudo, sjetili su se dovoljno, onoliko koliko im treba da se odvaže i krenu u nepoznato. Na putu im se pridružuju saski ratnik Wistan, njegov štićenik Edwin, Arthurov vitez Gawain i njegov konj Horace.


Dakle, Ishiguro u roman uključuje i srednjovjekovnu englesku poemu o Gawainu i Zelenom vitezu, koja predstavlja jednu od najpoznatijih arturovskih priča, samo što je Ishigurov Gawain umoran i lišen stare slave koju uvijek i iznova pokušava oživjeti. Magla koja briše individualno, kao i kolektivno sjećanje, omogućava likovima da vide samo bljeskove, konture, od kojih kreiraju svoju sliku svijeta, pri čemu pisac uplitanjem fantastičnog i nedorečenog nudi drugačiju sliku historije, a kroz lik Ivora nagovještava još jedno shvatanje zaborava kao kazne za sva krvoprolića kojih se i sam Bog stidi.


Ogromna kamena humka, grobno mjesto dostojno diva, koje je jedna od stanica njihovog puta, možemo tumačiti kao način na koji Ishiguro tematizira ljudsku potrebu za podizanjem spomenika koji su tu da zaustave zaborav, u službi su kolektivnog pamćenja, vremenom postaju dio folklora, a skoro pa uvijek podrazumijevaju binarnu opoziciju mi i oni. To je opozicija na koju pisac konstantno ukazuje a istovremeno je vješto briše, Axl i Beatrice su Briti, kršćani, a putuju sa Sasima, paganima, i to neposredno nakon britonsko-saskih sukoba, ukazujući na ljudskost, prijateljstvo i ljubav koja prevazilazi granice stvorene od strane kraljeva i moćnika.


"Njen ja" Reze Amirkhanija uskoro u prodaji

"Slatka tuga" Davida Nichollsa uskoro u prodaji

"San zvani Jugoslavija: razgovori o Ivi Andriću" Michaela Martensa uskoro u prodaji

Zerina Kulović o romanu "Prosvjetljenje stabla zerdelije" Shokoofeh Azar

Adnan Bajrović o drami "R.U.R." Karela Čapeka

Arhiva novosti