Damir Uzunović dobitnik nagrade "Fric" za roman "Ja sam"
Damir Uzunović je dobitnik je jedne
od najznačanijih književnih nagrada za proznu književnost u regiji, nagrade
„Fric“ za 2020/2021. godinu.
Predsjednica žirija i književna
kritičarka Jagna Pogačnik u obrazloženju nagrade izjavila je da je “u smislu
kvalitete i raznolikosti poetičkih modela na natječaj prispjelih romana i
zbirki priča, ovo bila jedna od jačih godina, što svakako veseli u profesionalnom
smislu, ali i uvelike otežava rad žirija”, te dodala:
“Mišljenja sam kako izbor
ovogodišnjih finalista odlično pokriva ne samo najbolje (prema ukusu sedmero
čitatelja), nego prije svega vrlo transparentno reprezentira glavne tendencije
prošlogodišnje prozne produkcije. Knjiga kojoj je žiri odlučio dati malu
prednost i na kraju je nagraditi nagradom Fric, a njezina autora ili autoricu
poslati kući s famoznim žiroskopom u rukama, uvelike obogaćuje žanr autofikcije
koja se posljednjih godina pozicionirala kao jedan od propulzivnijih žanrova ne
samo u nas, već i u širem svjetskom kontekstu. Naslov romana, obilježen
višeznačnošću koja tek na kraju razotkriva svoj pravi smisao, jednostavan je,
ali i dovoljno čvrst označitelj koji na okupu može držati više od 400 stranica
knjige koja je građena od tri dijela, tri priče, slobodno bismo mogli reći i
tri romana. Od prvog njezina dijela, šarmantnog evociranja djetinjstva glasom
dječaka koji već na prvim stranicama upoznaje svijet oko sebe kao mjesto u
kojem između ostalog stanuje i bol, preko drugog dijela u kojem se granice toga
svijeta proširuju mladalačkim eksperimentiranjima s opasnošću i upoznavanjem
spolnosti, pa do trećeg o tri očeve smrti koji daje okvir i zaokružuje ih te
konačno uspostavlja pravo značenje naslovne sintagme, u ovome romanu čitamo
jasnu svijest kako je pisanje o sebi uvijek pisanje o drugima; obitelji,
prijateljima, ljubavnim partnerima, susjedima, prolaznicima… U tu je svrhu u
ovom romanu na pozornicu postavljeno petstotinjak likova koji grade uvjerljivu
atmosferu jednoga grada, od odrastanja u doba socijalizma, preko rata koji je
taj grad i pripovjedača obilježio, do konačnog odrastanja koje, kako znamo,
nastupa smrću roditelja. Pisati o odrastanju i sazrijevanju, jasno nam daje do
znanja ovaj roman, moguće je samo tako, paralelno – sazrijevanjem I u samom
pisanju, traženjem i konačnom artikulacijom uvjerljivog glasa. Ovo je roman
koji upravo to čini – raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem u
uzbudljivoj gradaciji koja će doslovno eksplodirati na kraju, kad će roman
neizravno proširiti granice prvotnog žanra i ukazati na uvjerljivost književne
strategije koja nas je do toga kraja dovela“.
