Lučonoše
prilozi proučavanja livanjskog školstva
Manđeralo Stipo
Zapalo me da cijeli svoj radni vijek (svih četrdeset godina) budem predavač u livanjskoj Gimnaziji. No, moram reći da me je osim rada s učenicima u razredu i štošta drugo zanimalo. Oduvijek su me privlačile raznovrsne livanjske zavičajne teme, čija je obrada zahtijevala istraživački posao. Nije ih bilo teško naći. Za jednu od njih, za livanjsku prosvjetu, vrlo rano sam se zainteresirao. Toliko se nametala da ju se nije dalo mimoići. Tom sam se temom počeo baviti još 1989. godine. (...) Ove svoje skromne priloge o livanjskom školstvu radio sam sa željom da ne potone nepravedno u zaborav mukotrpni plemeniti rad generacija i generacija livanjskih učitelja i učiteljica. Bio bi to neoprostiv grijeh. U ovome poslu vodilo me načelo: svaki značajan podatak do kojega se može doći zabilježiti, ali isto tako ni jedan bitan ne prešutjeti.
| Proizvod je dostupan: | DA |
| Izdavač: | Buybook |
| ISBN: | 9789958304545 |
| ISBN HR: | 9789538226335 |
| Godina izdanja: | 2019 |
| Broj stranica: | 414 |
| Težina: | 1542 |
| Tip uveza: | tvrdi |
O autoru
Stipo Manđeralo rođen je u Vidošima kraj Livna 1938. godine. Gimnaziju završio u Livnu, a filozofski fakultet u Sarajevu. Od 1962. godine do odlaska u mirovinu radio je kao profesor u livanjskoj Gimnaziji. U stručnim pedagoškim časopisima pisao je o problemima nastave jezika i književnosti. Zanimao se i za prošlost Livna i njegove okolice.
Napisao je nekoliko zapaženih radova u Glasniku
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mostarskoj Hercegovini, sarajevskim
časopisima Odjek i Treći program RTS, livanjskim Tragovima,
Livanjskim vidicima, Svjetlu riječi, splitskom zborniku Kačić,
sarajevskoj Bosni franciscani, splitskoj Starohrvatskoj prosvjeti,
te sudjelovao u radu znanstvenih simpozija. Godine 1987. objavio je knjigu o
livanjskom klesarstvu Gospodari kamena, a 1992. u knjizi Lozićev
ilirski san predstavio po mnogo čemu izuzetno zanimljivoga bosanskog
franjevca Grgu Lozića i objelodanio njegove Bilješke. U Kutiji začuvanje vremena (1996) i Zlatnim rukama (1999) od zaborava je
sačuvao raznovrsne livanjske zanatlije, a u knjizi S Vidoške gradine (2006)
tema mu je njegov uži zavičaj (vidoški kraj) od najstarijih vremena do danas.
Knjigom Livanjski trgovi (2011) prikazao je sva četiri livanjska trga
(od njihovih začetaka do današnjih dana). O bosančici govori u knjizi Pismo
za puk i gospodu. Mnogobrojnim dokumentima pokazao je kako je to zanimljivo
staro slavensko pismo stoljećima imalo raznovrsnu upotrebu.
