Judi i beštije
Smoje Miljenko
"Domoći se nepoznatog ili
zaboravljenog rukopisa pokojnoga klasika čežnja je svakog nakladnika. No, samo
rijetki imaju tu sretnu povlasticu san materijalizirati u knjigu koja će
javnosti otkriti zatajenu, a važnu epizodu iz kulturne povijesti. Taj
privilegij izdavaču je darovan ljubaznošću nasljednika udovice Miljenika Smoje,
koji je u njezinoj ostavštini pronašao cjeloviti rukopis ratne kronike pod
naslovom Judi i beštije.
U mnogo čemu ovaj se tekst
naslanja na kultnu autorovu novinsku rubriku Dnevnik jednog penzionera: pisac
boravi na svojim pričuvnim adresama u Supetru na Braču odnosno Pisku pokraj
Omiša, malomišćanskim azilima gdje se običavao sklanjati od velomišćanske
vreve, te evidentira svoju svakodnevicu. Njezin ritam diktiraju nimalo
povijesni događaji i njihovi protagonisti koji redom dolaze iz društvenoga
partera, ali jednako tako i zbivanja koja snažno rezoniraju daleko izvan
granica kroničareva mikrokozmosa. Tome se i nije čuditi znamo li da se radi o
kasnom ljetu i jeseni 1991. godine, dakle, vremenu kad se rat kao brutalna
konzekvenca beskrupulozne politike traumatično isprepleo s privatnošću
manje-više svih ljudi s ovih prostora.
Premda izmješten iz svoga grada,
Smoje zapravo ispisuje ratnu kroniku Splita, dnevnik osvješćivanja užasa koji
se tada zbivao, štono fraza veli, „u izravnome prijenosu“. Jednako zaokupljen
strahom (od neizvjesne budućnosti) i sramom (zbog zala kojima svjedoči, a
kojima se zdušno predaju i oni koji grad žele osvojiti i oni koji bi ga trebali
braniti), ostavio nam je depatetizirano, a opet bolno potresno svjedočanstvo
sumornih godina, začinivši ga brojnim satiričnim žalcima apsolutno na visini
svoje reputacije meštra humorističnog pisanja.
Judi i beštije knjiga je koja je
sjajno ostarjela: četvrt stoljeća kasnije čita se kao dojmljiv i pouzdan vodič
kroz jednu tužnu epohu. K tome, ovaj rukopis pokazuje kako je i pod
nepretencioznom egidom žurnalističkog dnevnika moguće ispisivati moćnu
literaturu."
Ivica Ivanišević
| Proizvod je dostupan: | DA |
| Izdavač: | Hena com |
| ISBN: | 9789532591958 |
| Godina izdanja: | 2018 |
| Broj stranica: | 328 |
| Težina: | 390 |
| Tip uveza: | meki |
O autoru
Miljenko Smoje, novinar i
književnik, rođen je u Splitu 14. veljače 1923. Nakon završetka Više pedagoške
škole radio je kao učitelj u Komiži i Omišu, a 1948. zaposlio se kao novinar u
Slobodnoj Dalmaciji, gdje je pisao reportaže, putopise i satire o ljudima koje
je susretao te komentare o aktualnim zbivanjima u društvu. Radio je i na Radio
Splitu te bio suradnik novina u širokom rasponu od zagrebačkog Vjesnika u
srijedu i Vjesnika do sarajevskog tjednika As.
Pokrenuo je satirične listove
Pomet i Berekin. Tijekom 1970-tih i 1980-tih pisao je scenarije za film i
televiziju, a najveću popularnost donijele su mu serije Naše malo misto i Velo
misto, kronike dalmatinskog života u međuratnom i poratnom razdoblju. Oba ova
scenarija objavio je i kao romane (Kronika o našem malom mistu, 1971.; Velo
misto, 1981.). Desetljećima je pisao i humorističnu feljtonističku kroniku u
kojoj se bavi splitskim i otočnim mentalitetom i načinom života. Ti tekstovi
sabrani su u Dalmatinskim pismima (1976.), Libru Miljenka Smoje (1981.) i u
Dnevniku jednog penzionera (1981.). Tijekom 1990-tih redovito je objavljivao je
tekstove u Feral Tribuneu, od kojih je dio objavljen kao zasebna knjiga (Pasje
novelete, 1996.).
Preminuo je u Splitu 1995. godine.