Otok nestalih stabala
Safak Elif
Godina je 1974. na otoku Kipru. Dvoje
tinejdžera sa suprotnih strana podijeljene zemlje sastaju se u konobi – u gradu
koji oboje nazivaju domom. Konoba je jedino mjesto gdje se Kostas, Grk, i
Defne, Turkinja, mogu sastajati, u tajnosti, skriveni ispod potamnjelih greda s
kojih vise vijenci bijelog luka, čili papričice i samoniklo bilje. Tu se mogu
naći najukusnija hrana u gradu, najbolja muzika i najfinija vina. Ali ovo
mjesto je još po nečemu posebno: svojim posjetiocima pomaže da, makar i na samo
nekoliko sati, zaborave na vanjski svijet i njegovu prekomjernu tugu.
U sredini konobe, izvijajući se kroz šupljinu
na krovu, nalazi se stablo smokve. Ono će svjedočiti prigušenim, sretnim
sastancima i tihim, tajnim rastancima mladog para; stablo će biti tu i kada
izbije rat, kada se glavni grad pretvori u ruševine, kada tinejdžeri iščeznu i
razdvoje se.
Desetljećima kasnije u sjevernom Londonu živi
šesnaestogodišnja Ada Kazantzakis koja nikada nije posjetila otok na kojem su
joj rođeni roditelji. Očajnički tragajući za odgovorima, Ada pokušava razmrsiti
godine tajni, razdvojenosti i šutnje. Jedina poveznica koju ima sa zemljom
svojih predaka je Ficus carica, smokva,
koja raste u stražnjem vrtu njihove kuće.
“Şafak je strastvena u svom interesovanju za
ukidanje granica, bilo rasnih, nacionalnih, kulturnih, spolnih, geografskih,
bilo onih mističnije vrste.”
Sunday Times
“Jedna od najboljih spisateljica današnjice.”
Hanif Kureishi
“Şafak nam riječima gradi novi dom.”
Colum McCann
| Proizvod je dostupan: | U PRIPREMI |
| Izdavač: | Buybook |
| Biblioteka: | Farah |
| Godina izdanja: | 2021 |
| Tip uveza: | meki |
O autoru
Elif Şafak je
višestruko nagrađivana spisateljica i najčitanija književna autorica u Turskoj.
Aktivna je kao politička komentatorica i predavačica.
Piše na turskom i
engleskom jeziku, a do sada je objavila petnaest knjiga, uključujući deset
romana među kojima se ističu bestseleri Istanbulsko kopile i Četrdeset
pravila ljubavi. Knjige su joj prevedene na četrdeset i sedam jezika.
Şafak je TED
govornica, članica Vijeća za izradu globalnog programa za razvoj kreativne
industrije Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i jedna od osnivačica Evropskog
vijeća za međunarodne odnose, ECFR. Francuska vlada joj je 2010. dodijelila
Orden viteza za umjetnost i književnost.
Piše za vodeće
svjetske dnevne novine i časopise, uključujući Financial Times, Guardian,New York Times, Wall Street Journal, Der Spiegel i La
Repubblicu.
Predavala je na
brojnim univerzitetima u Turskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim
Državama. Diplomirala je međunarodne odnose, magistrirala rodne i ženske
studije, a doktorirala političke nauke. Poznata je kao aktivistkinja za prava
žena, manjina i pripadnika LGBT populacije.
Njene su knjige
nominovane za nagradu Orange, MAN Asian nagradu, Baileys nagradu i IMPAC Dublin
nagradu, a ušle su u uži izbor za dodjelu Nagrade za najbolji roman na stranom
jeziku i RSL Ondaatje nagrade.
Bila je članica
žirija za dodjelu Nezavisne nagrade za najbolji roman na stranom jeziku (2013),
Nagrade za najbolju kratku priču Sunday Timesa (2014, 2015), desete po redu
nagrade Žene budućnosti (2015), FT/Oppenheimer Fond nagrade za nove autorske
glasove (2015, 2016), Baileys ženske nagrade za književnu fikciju (2016) i Man
Booker međunarodne književne nagrade (2017).
Şafak živi u
Londonu.
Twitter @Elif_Safak
