Otok nestalih stabala
Safak Elif
Kipar, 1974. Dvoje tinejdžera – Kostas, Grk i hrišćanin, i Defne, Turkinja i muslimanka, na suprotnim su stranama podijeljene zemlje. Jedino mjesto gdje se mogu sastajati je konoba Sretna smokva, skriveni ispod njenih čađavih greda s kojih vise vijenci bijelog luka, čili papričice i samoniklo bilje.
U sredini konobe, izvijajući se kroz rupu na krovu, nalazi se veličanstvena smokva. Ona će svjedočiti prigušenim, sretnim sastancima i tihim, tajnim rastancima mladog para; a kada izbije rat, kada se glavni grad pretvori u ruševine i kada ljudi s otoka netragom nestaju, i njihovom rastanku.
Godinama kasnije u Londonu živi šesnaestogodišnja Ada Kazantzakis koja nikada nije posjetila otok na kojem su rođeni njeni roditelji. Jedina poveznica koju ima s njihovom domovinom je Ficus carica koja raste u vrtu njihove kuće. Dok Ada pokušava rasvijetliti mračne sjene svoje porodice, smokva iščekuje najhladniji početak zime u posljednjih nekoliko desetljeća.
“Şafak je tako strastveno zainteresovana za brisanje granica, bile one rasne, nacionalne, kulturne, spolne, geografske ili mistične.“
Sunday Times
“Divan, dirljiv roman u čijem su središtu mračne tajne građanskih ratova i zla ekstremizma.”
Margaret Atwood
“Jedna od najboljih svjetskih spisateljica današnjice.”
Hanif Kureishi
| Proizvod je dostupan: | DA |
| Izdavač: | Buybook |
| Biblioteka: | Farah |
| ISBN: | 9789958306242 |
| Godina izdanja: | 2021 |
| Težina: | 250 |
| Tip uveza: | meki |
O autoru
Elif Şafak je
višestruko nagrađivana spisateljica i najčitanija književna autorica u Turskoj.
Aktivna je kao politička komentatorica i predavačica.
Piše na turskom i
engleskom jeziku, a do sada je objavila petnaest knjiga, uključujući deset
romana među kojima se ističu bestseleri Istanbulsko kopile i Četrdeset
pravila ljubavi. Knjige su joj prevedene na četrdeset i sedam jezika.
Şafak je TED
govornica, članica Vijeća za izradu globalnog programa za razvoj kreativne
industrije Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i jedna od osnivačica Evropskog
vijeća za međunarodne odnose, ECFR. Francuska vlada joj je 2010. dodijelila
Orden viteza za umjetnost i književnost.
Piše za vodeće
svjetske dnevne novine i časopise, uključujući Financial Times, Guardian,New York Times, Wall Street Journal, Der Spiegel i La
Repubblicu.
Predavala je na
brojnim univerzitetima u Turskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim
Državama. Diplomirala je međunarodne odnose, magistrirala rodne i ženske
studije, a doktorirala političke nauke. Poznata je kao aktivistkinja za prava
žena, manjina i pripadnika LGBT populacije.
Njene su knjige
nominovane za nagradu Orange, MAN Asian nagradu, Baileys nagradu i IMPAC Dublin
nagradu, a ušle su u uži izbor za dodjelu Nagrade za najbolji roman na stranom
jeziku i RSL Ondaatje nagrade.
Bila je članica
žirija za dodjelu Nezavisne nagrade za najbolji roman na stranom jeziku (2013),
Nagrade za najbolju kratku priču Sunday Timesa (2014, 2015), desete po redu
nagrade Žene budućnosti (2015), FT/Oppenheimer Fond nagrade za nove autorske
glasove (2015, 2016), Baileys ženske nagrade za književnu fikciju (2016) i Man
Booker međunarodne književne nagrade (2017).
Şafak živi u
Londonu.
Twitter @Elif_Safak
